Sinus lift
Sinus lift
Gubitkom stražnjih gornjih zuba dolazi do atrofije čeljusne kosti te do spuštanja dna maksilarnoga sinusa. Da bi se postavio implantat u to područje, potrebno je vratiti dno maksilarnoga sinusa natrag i napraviti mjesto za implantat. To se postiže dodavanjem umjetne kosti, a postupak se naziva podizanje dna maksilarnog sinusa ili sinus lift.
Zahvat se izvodi pod lokalnom anestezijom. Nakon zahvata potrebno je razdoblje od šest mjeseci da bi se od umjetne kosti stvorila dovoljno čvrsta prava kost koja može držati implantat. Da bi se ubrzao cijeli proces i izbjegle dvije operacije, najčešće se podizanje dna sinusa, dodavanjem umjetne kosti, i postavljanje implantata obavlja jednim zahvatom.
Dodavanje (augmentacija) kosti
Nedostatak kosti
Najveći izazovi u dentalnoj implantologiji danas vezani su uz nedostatak potrebnog volumena kosti. Jednom kad se izgubi prirodni zub, čeljusna kost na tom mjestu počne atrofirati (stanjivati se). To je u potpunosti prirodan proces, slično atrofiji mišića ako se ne bavite fizičkim aktivnostima. Ako je prije gubitka zuba njegov korijen bio zahvaćen upalnim procesom, tada će resorpcija kosti biti brža i u većem opsegu jer u tom slučaju bakterijska infekcija dodatno uništava kost. Da bi zubni implantat mogao ispuniti svoju funkciju, mora biti potpuno u kosti. Ako volumen kosti nije zadovoljavajući, moramo pristupiti dodavanju kosti prije samog postavljanja implantata.
Dodavanje kosti
Taj termin koristi se za cijeli niz zahvata koji se poduzimaju da bismo povećali volumen kosti radi omogućivanja postavljanja zubnog implantata. Sve procedure, uglavnom, uključuju dodavanje koštanoga materijala. To može biti autologna kost (koštani transplantat uzet s drugoga mjesta u pacijentovim ustima) ili umjetna kost. Postupak nadomještanja izgubljene kosti poznat je pod imenom „vođena regeneracija kosti“ (GBR – Guided Bone Regeneration).
Zub se mora izvaditi, a na njegovo mjesto želite staviti implantat
Najbolje rješenje je istodobno izvaditi zub i ugraditi implantat, te augmentirati (dodati) kost. Na taj način postavljamo implantat na mjesto gdje je upravo izvađen zub, a preostale šupljine popunimo umjetnom kosti i tako zaustavljamo (ili barem usporavamo) resorpciju kosti te skraćujemo vrijeme oporavka. Ako je korijen zuba bio zahvaćen upalnim procesom, takav se pristup ne može koristiti. Upalni procesi moraju biti sanirani prije implantoloških zahvata.
Zub je odavno izgubljen, ima dovoljno kosti za ugradnju implantata, ali nešto kosti nedostaje u rubnom području.
Najbolje rješenje je ugradnja implantata i dodavanje kosti u jednom zahvatu da bi se dobilo na vremenu.
U tom slučaju najprije treba nadomjestiti izgubljenu kost da bismo stvorili kvalitetnu bazu za ugradnju implantata. Riječ je o "vođenoj koštanoj regeneraciji" (GBR). Nakon tog postupka potrebno je pričekati od četiri do šest mjeseci da bi se kost u potpunosti stvorila prije ugradnje implantata. Ako se implantat ugrađuje u gornju čeljust (maksilu),često je dno maksilarnoga sinusa postavljeno nisko. U tom slučaju pristupa se podizanju dna sinusa, tzv. sinus lift.